Krivnja se nazire prije, tijekom i nakon razvoda. To je općeniti dugotrajan osjećaj koji dolazi iz niza čimbenika s donošenjem odluke o rastavi.
Normalno je da se većina od nas osjeća kao da smo sami krivi za sve što je dovelo do kraja braka. Društvo baš i ne pomaže pri toj odluci jer još uvijek postoji stigma oko razvoda. Kulturološki je još uvijek mišljenje da je održavanje kućanstva i briga o djeci i braku na ženama. Ne razmišlja se previše da je u braku potrebno dvoje da bi veza funkcionirala. Logično je onda kada žena donese odluku o rastavi da se osjeća krivim i da ima osjećaj kao da ju svi optužuju.
Ali iz mog iskustva ti mogu reći da to ne mora biti tako.
Kako bi se prestali osjećati krivima, morate oprostiti sebi. Opraštanje je lijepa stvar. Lako je nekome reći oprosti, ali sebe često zaboravljamo. Stavljamo sebe na zadnje mjesto kada je riječ o razvodu jer smo sve "razočarali".
Jedina osoba koju ste razočarali jeste vi, jer niste bili ljubazni prema sebi, niste mislili na sebe.
Zaslužujete sebe staviti na prvo mjesto, zaslužujete birati, zaslužujete disati i veseliti se.
Zamislite da tu krivicu usmejrite na nešto pozitivno, poput stvaranja lijepog i pozitivnog življenja i priliku života koja je pred vama.
Kad osvijestite taj dio, osjećaj krivnje prestaje. Govorim vam iz vlastitog iskustva. Osjećala sam krivnju dok nisam shvatila da imam pravo na život i da budem majka kakvu moje dijete zaslužuje.
Sva krivica prestaje kada prihvatite da ste u prošlosti griješili, ali sada je nova stranica pred vama. Tko nije griješio?
Zapamtite za let je potrebno dvoje u braku!
Shvatite da ste sve dali da vaš brak uspije. Čak i ako ste iz nekog razloga mislili da niste dovoljno učinili, prošlost je prošlost i ne može se promijeniti.
Kako si točno oprostiti?
Kada vas preplavi val krivnje, zapamtite ovo :
Krivnja je poput neke stare tvrđave u kojoj ste zarobljeni. Ali su sva vrata otključana i uvijek možete izaći van, izbor je na vama kroz koja vrata ćete izaći.
Krivnja je vaša prošlost i nema razloga da ostanete u njoj zarobljeni. Nije moguće planirati budućnost ako ne izađete van.
Postavite si pitanje:
Kako će mi ova krivnja služiti za budućnost?
Kod odgovora može biti prazan papir. To je razlog zato što vam krivnja ne služi za budućnost. Stoga ju otpustite.
Sljedeći korak može biti da napišete zašto se osjećate krivima. Odogovor može biti da niste spomenuli kako je vaša međusobna komunikacija prestala, kako se više ne zabavljate, te da vam se čini da više nemate isti put.
Način razmišljanja kod opraštanja može izgledati ovako : Otišli smo na terapiju za parove kad smo mislili da nam je potrebno i učinili smo sve što je u našoj moći u tom trenutku kako bi sve popravili. Hrabrost je to isprobati.
Osjećam se krivim jer sam možda trebao/la spomenuti činjenicu kako više ne komuniciramo.
Način razmišljanja kod opraštanja: Potrebno je dvoje ljudi kako bi brak funkcionirao, a vi niste bili odgovorni i za sebe i za svog partnera. Učinili ste sve što je bilo u vašoj moći. Budite ponosni na sebe.
Sad je red da vi kormilarite svojim brodom i da krivnju pregazite.
